MARIJA 0D ISUSA
Život
Marija Deluil-Martiny rodjena je u Marseillu 28 svibnja 1841. Prvorodjena kèerka sjajnog odvjetnika koji je djelio preko svojeg civilnog i vjerskog zivota -izmedju duznosti opèinskog odbornika i predsjed-ništva raznih opèinskih dužnosti, poprimila je izvrstan odgoj najprije u obitelji, a zatim u zavodu sestara Visitandin u Marseillu.
Više nauke je završila u Lionu, kod sestara Svetog Srca od Ferrandi6rc,Marija je odatle vukla nastojanja i oduševljenja za žarki poziv apostola crkve. Ali put za postizanje toga bio je dug Taj putjoj je prorekao sam sv. argki župnik, kojeg je ona posje+Ka i ispovije-dala nnu se, godinu dana prije smrti tog poštovanog Sveèenika.
Ona je èekala, žrtvujuæi se u krilu obitelji, zateèena raznim nedaèama, i ukljuèujuæi se na primjeran naèin, èesto provodeæi svoj život na raznim djelima dobro-èinstva.
Otac nebeski postepeno joj je dolazio ususret i uèinio je da udje u misteriozni splet Njegove provid-nosti, s raznim pozivima^koji su se pokazivali od-
•luènim u razvoju njene osobnosti i njenog Ujea. Vjerujemo da ih možemo pronaæi u ovoj sintezi:
- Susret sa Poèasnom Strazom Sv. Srca Isusova 1863., sa posjetom Burgu, sa idejom velikog "pri-
bližiti se u duhu, iz sata u sat, slaveæi, Ijubeæi, tješeæi Srce Isusovo, i nuditi Ocu Nebeskom duh obnove, Krv i Vodu koja izvire iz njegove sv. Rane". Za Mariju je to bila munja koja je ozr'aSila njen osobni put
Susret s duhonn sv. Franje Saleskog. kad je bila zadužena,da potraži medju Sveæevim spisima od-lomke,kojim se odnose na pobožnost prema Srcu Isusovu. To je bilo traganje koje je postalo objava odnosno otkriæe.
Susret sa Padre Jean Calage S..J.: njenim ispo-vjednikom i duhovnim uèiteljem, gostom u tra-giènim trenucima Komune (previranja), kad su Isusovci bili protjerani iz Francuske (1880), strogi (smjeii) stjegonoša na križnom putu, htio je biti za svoju uèenicu "Otac velikih istina"; uèio ju je nadasve jakosti muèeni5lva.
Susret s patnjom: Nju je susretala èesto na tvrdim stazama svoje mladosti, ah joj je postao uistinu pri-jatelj kad je mogla ispovijediti: "Veæ sam zahvalila Gospodinu za kuSnju koju mi šalje. Pitala sam mu je i On mi ju je dao. Ponudila sam se i On me je prihvatio. Ne ostaje mi nego zahvaliti Mu i bla-gosloviti Ga. Ovaj križje drugi predujam za buduæe Djelo".
Susret s muèenigtvom. Dogodio se 27. veljaèe 1884. od ruke jednog anarhiste-fanatika koji se bri-nuo (nadgledao) za raèun sestara imanje (dobro) u Servianne.
"Majko, prestavi se Isusu, sj'eti Ga tvoje Ijubavi, tvojih suza, tvojih patnji:
Retiehema, Nazareta, Kalvarije, mo'i za nas i postigni spas svoga naroda!
Marijo, za bol tvoga srca, kad si susrela Isusa pokrivenog krvlju i ranama na putu za Kalvariju, imaj samilosti za nas!
Marijo, za Ijubav koja preplavljuje tvoje Srce,
kad si podno Križa Isusova bila nam dana za Majku, imaj milosti za nas!
Marijo,za boli tvoga Srca,
kad si svog premilog Sina umiruæeg
na Križu bosmatrala
u najokrutnijim muèenjima.
imaj milosrdja prema nama!
Marijo radi tvojih suza, tvojih boli, radi tvog majèinskog Srca, imaj milosti prema nama".
"Uèitelj je ovdje i zove te"
(Ivan 11-28)
Bila je godina 1872 Monsignor Dechamps, Nad-biskup od Malines, koji je poslije tri godine potsao Kardinal, poslije nego je dugo zagovarao Mariju Deluil-Martiny za Djelo kojeje namjeravala ustanoviti, i koje je isti Kardinal želio zapoèeti u svom gradu Anversu, povikao je zadivljen "vidio sam Terezu Avilsku našeg vremena".
Njena skromnost, poniznost, bogaststvo duhovnog života, jedno strastveno srce za slavu Bozju, željno žrtvovanja, koje popravlja i obnavlja, potpuno daro-vano Sv. Srcu, i u vezi s povjesnom osobitošæu trenutka, nisu mogli da ne taknu osjeèajnost Mon-signora Dechapsa koji je 18. prosinca iste godine potpisao akt ustanovljenja Kongregacije.
Poslije nekoliko mjeseci jake duhovne pripreme, 20. lipnja 1873., Nadbiskup je blagoslovio prvu Kuæu u Berchemu, okolica Anversa
Marija Deluil-Martiny postala je Majka Ma-ija od Isusa, kao voditeljica male herojske zajednice novih sestara.
Poteškoæenisunedostajale;siroma5tvopokuèstvom na stolu, svugdje ... ipak su bile sretne, i nalazile snage da u karnevalu 3 dana i 3 noæi sa zado-voljstvom se neprestano klanjaju pri Sv. Sakramentu.
Prva misao, jedina zauzetost bila je Ijubrti Isusa, nadoknaditi uvrede koje mu se èine, zaboravljati sebe i misliti samo na Boga
Bilo je malo prijatelja koji su im pomagali; dobri Nadbiskup, oæinskom Ijubavlju i savjetima; Nad-biskup Van den Berghe neumorni aktivni upravitelj od 1872. uspijeva od Pia IX postiæi Zapis poticaja za Djelo u buduæe, pripremi im Kuæu i Kapelu, ostajuæi im vjerni oslonac. P. Kalage iz Družbe Isusove, nastavlja ih podržavati na putu žrtvovanja i prikazi-vanja Bogu; ali to nisu bili poslijednji, jedna mala sku-pina duša koja je veæ živjela u uzvišenosti duha Insti-tuta prinašajuæi zakladi žrtvama, molitvama i goruèim zeljama
Malo po malo zvanja su se poveæala, oplodjena blagoslovom i priznanjima pape Pia X i Leona Klll, Kardinala Dechampsa i raznih drugih B'skupa.
Otvorili su se drugi samostani; u Berchernu, stara kuæa i mala kapela dali su mjesto novom s^mostanu i bazilici, koju je Belgija htjela sagraditi kao prvo nacionalno svetište Sv. Srcu.
Zatim dolazi iskušenje. U 80. godinama izbije u Francuskoj rat protiv vjere ... no, ženski samostani su bili poštedjeni, ali protuvjerska mržnja nosila je u
sebi smortonosni plan, baš u parku samostana u Serviannu, 27. veljaèe 1884., vrtlar Chave, fanatièni anarhist, ubija pucnjem iz pištolja Utemeljiteljicu, ranivši teško i njenu pomoènicu. Trenutak pomutnje, ali i momenat slavni i odluèni;
krv muèenice, koja je pala opraštajuæi svom obojici, oplodi mladu biljku koja uzdigne svoju okrvavljenu krunu
Pomoènica je preživjela i njoj bi povjerena vlast-vodjenje Instituta. Bila je to Majka Marija Elisa od Isusa, kfierka generala Le Vassor de Sorval; velika du§a, zlatno srce, ali èvrsta ruka.
Ona je medju mnoštvom zapreka, išia tragom Utemeljiteljice, branivši interese Instituta, postigavši potpuno priznavanje Pravila i zapoèinje proces pro-glasenja B'aŽenom Majke Marije od Isusa
Pod njenim upravljanjem otvaraju se samostani u Torinu, Schwizu, Rimu, Namuru, Milanu, Hallu,
Venecija-Lidu, u kojem su se spojile i zajednice u Tocinu i Milanu.
Sada ima Є kuæa raspostranjenih po zapadno Europskim narodima, kao <"' oaza mira i duhovne okrepe, б izvora života u kojima Kèeri Srca Isusova, skrope svijet duša, živom vodom njihovog darovanog života - kap po kap.
Ostaju skrivene, tihe ma mar'jive-djelotvorne;
skromne i siromašne, ali uspješne suradnice u djelu spasenja Krista Otkupitelja.
Znamo mi koji odlazimo kucati na njihove rešetke ... iza kojih ih vidimo smirene i gostoljubljive, otvorenog srca za sve naše moralne i tjelesne siabosti, znamo mi koji se vraèamo na§im kuæama, noseæi novu snagu volje, u duši neoèekivanu svijetiost, u srcu novu pjesmu, onu o Ijubavi za E-uharistijskim Isusom, Sunce uvjek sjajno i obozavano u njihovim crkvama
Fidelis quidam
Slušaj ...
"Jedna siavna stranlca Staroga Zavjeta prikazuje nam Mojsiju kako moli na brdu, dok S9 njegov narod bori da se otvore putovi koji vode slobodi obeèane zemlje.
Mojsije je vodja Naroda Božjeg; vodja koji mjesto da se bori u nizini, stoji na brdu moleci.
Zadivljujuæe je,da dok Mojsij'a moli, narod pob-jedjuje. Kad prekida molitvu, narod pada, gubi ...
Sv. Pavao u poslanici Korincwi (cap. 12-13) potvrdjuje da u Crkvi ima najbolji put od svih - put Ijubavi.
Kao što srce ostajuæi skriveno je izvor svih aktiv-nosti koje razvija tijelo, tako kontemplacija iz skrive-nosti pruža život i svetost Crkvi".
Ivan Pavao II
Valle d'Aosta, 16.7.1989
Ovo je život jedne Kèeri Srca Isusova:
jedan sklad molitve, kontemplacije, žrtve. rada.
U sabranosti klauzure, u radosti i bratstvu.
Za potpuno darivanje, iskljuèivo za Ijubav.
Za tebe mladi, koji imaš u srcu duboku žedj za Bogom,
i želju da Ijubiš bezgranièno i bezkrajno - razmisli:
"Mogu li ostvariti svoj poziv kod Sestara Srca Isusova?
Kod njih mogu potvrditi ovaj poziv sa iskustvom samostanskog života".
FIGLIE DEL CUORE Dl GESÙ: Via Navarrino, 14 - 30126 Lido di Venezia
